Kleptomanija je složen i često pogrešno shvaćen poremećaj mentalnog zdravlja kojeg karakteriziraju porivi za krađu predmeta koji nisu potrebni za ličnu upotrebu ili novčanu dobit. Osobe s kleptomanijom doživljavaju osjećaj napetosti ili uzbuđenja prije krađe, nakon čega slijedi privremeno olakšanje ili zadovoljstvo. Unatoč tome što znaju da je ponašanje krađe pogrešno ili nezakonito, osobe s kleptomanijom smatraju da je teško oduprijeti se impulsima, što dovodi do značajne nevolje i oštećenja u različitim područjima života.
Vrste kleptomanije
Kleptomanija se obično manifestira kao jedinstveni poremećaj, ali se može manifestirati na različite načine ovisno o individualnim okolnostima i osnovnim faktorima. Iako možda ne postoje različite "vrste" kleptomanije na isti način na koji drugi poremećaji mentalnog zdravlja imaju podtipove, kao što su različiti oblici depresije ili anksioznosti, postoje varijacije u načinu na koji se kleptomanija izražava i doživljava od strane pojedinaca.
a. Čista kleptomanija
Ovo je klasična forma kleptomanije koju karakterizira ponavljajuća želja za krađom predmeta koji su obično od male ili nikakve vrijednosti i koji pojedincu često nisu potrebni. Čin krađe vođen je impulsom ili prisilom, a ne željom za samim ukradenim predmetima. Čista kleptomanija je obilježena osjećajem napetosti ili uzbuđenja prije krađe, nakon čega slijedi privremeni osjećaj olakšanja ili zadovoljstva.
b. Sekundarna kleptomanija
U nekim slučajevima, kleptomanija se može pojaviti kao posljedica drugih stanja ili faktora mentalnog zdravlja. Na primjer, osobe s opsesivno-kompulzivnim poremećajem (OCD), bipolarnim poremećajem ili poremećajima ovisnosti mogu doživjeti epizode kleptomanije kao rezultat specifičnih okidača ili epizoda pojačanog emocionalnog stresa. Sekundarna kleptomanija može se pojaviti s dodatnim simptomima ili ponašanjem povezanim s osnovnim stanjem.
Uzroci kleptomanije
Tačni uzroci kleptomanije ostaju nejasni, ali istraživanja sugeriraju da kombinacija bioloških, psiholoških i okolišnih faktora može doprinijeti njenom razvoju. Razumijevanje ovih potencijalnih uzroka može pružiti uvid u složenu prirodu poremećaja.
a. Biološki faktori
Postoje dokazi koji ukazuju na to da genetski i neurobiološki faktori igraju ulogu u kleptomaniji. Studije su pokazale da osobe s porodičnom istorijom poremećaja kontrole impulsa, uključujući kleptomaniju, mogu imati veći rizik od razvoja ovog stanja. Osim toga, neuroimaging studije su identificirale abnormalnosti u područjima mozga povezane s kontrolom impulsa i obradom nagrađivanja kod osoba s kleptomanijom, sugerirajući osnovne razlike u funkciji mozga.
b. Psihološki faktori
Psihološke teorije predlažu da se kleptomanija može razviti kao neprilagođeni mehanizam suočavanja sa stresom, anksioznošću ili neriješenim psihološkim sukobima. Traumatska iskustva ili štetni događaji iz djetinjstva, kao što su zanemarivanje, zlostavljanje ili gubitak, mogu doprinijeti nastanku kleptomanije kod osjetljivih osoba. Nadalje, osobe s kleptomanijom mogu iskusiti istodobna stanja mentalnog zdravlja kao što su depresija, anksiozni poremećaji ili poremećaji ličnosti, koji mogu pogoršati simptome i zakomplicirati liječenje.
c. Kognitivni faktori
Kognitivne teorije kleptomanije sugeriraju da iskrivljene misli i uvjerenja o krađi mogu doprinijeti razvoju ili održavanju poremećaja. Na primjer, osobe s kleptomanijom mogu opravdati ili racionalizirati svoje ponašanje krađe putem kognitivnih distorzija kao što su minimiziranje („To je samo mala stvar, nije važno“) ili prava („Zaslužujem ovo“). Kognitivno-bihejvioralna terapija (CBT) ima za cilj identificirati i izazvati ove kognitivne distorzije kako bi promovirala prilagodljivije obrasce razmišljanja i smanjila ponašanje krađe.
d. Faktori okoline
Utjecaji okoline, kao što su porodična dinamika, vršnjački odnosi ili izloženost ponašanju vezanom za krađu, također mogu doprinijeti razvoju kleptomanije. Na primjer, odrastanje u okruženju u kojem se krađa normalizira ili odobrava može povećati vjerovatnoću razvoja kleptomanije. Osim toga, stresni životni događaji, finansijske poteškoće ili društveni pritisci mogu izazvati ili pogoršati ponašanje krađe kod osjetljivih pojedinaca.
e. Biopsihosocijalni model
Biopsihosocijalni model kleptomanije integriše biološke, psihološke i socijalne faktore kako bi se razumjela višestruka priroda poremećaja. Prema ovom modelu, kleptomanija nastaje interakcijom genetskih predispozicija, neurobioloških ranjivosti, psiholoških procesa i uticaja okoline. Doživljaj kleptomanije svakog pojedinca je jedinstven, pod utjecajem složene interakcije ovih faktora.
Simptomi kleptomanije
Kleptomaniju karakterizira specifičan skup simptoma koji uključuju ponavljajuća ponašanja krađe i poteškoće u odupiranju nagonima ili impulsima za krađu. Ovi simptomi mogu varirati po težini i mogu dovesti do značajnog stresa ili oštećenja u različitim područjima života.
a. Periodični nagoni za krađu
Osobe s kleptomanijom doživljavaju intenzivne, ponavljajuće impulse ili porive za krađom predmeta koji su obično od male ili nikakve vrijednosti i koji pojedincu često nisu potrebni. Ovi porivi mogu biti praćeni osjećajem napetosti, uzbuđenja ili uzbuđenja koji dovode do krađe.
b. Nesposobnost da se odupre impulsima
Unatoč tome što znaju da je ponašanje krađe pogrešno ili nezakonito i nakon toga doživljavaju osjećaj krivice, srama ili anksioznosti, osobe s kleptomanijom smatraju da je teško oduprijeti se ili kontrolirati želju za krađom. Mogu ponavljati neuspješne pokušaje da zaustave ili smanje svoje ponašanje krađe.
c. Krađa bez planiranja
Za razliku od tipične krađe ili krađe u radnji, koja često uključuje planiranje ili pripremu s predumišljajem, kleptomaniju karakterizira impulzivna, hitna krađa bez prethodnog planiranja ili razmatranja. Krađe su vođene iznenadnim, neodoljivim porivima, a ne racionalnim donošenjem odluka.
d. Ukradeni predmeti male vrijednosti
Predmeti koje su ukrali pojedinci s kleptomanijom obično imaju malu ili nikakvu vrijednost i možda nemaju praktičnu upotrebu ili značaj za pojedinca. Obično ukradeni predmeti uključuju male, jeftine predmete kao što su olovke, kozmetika, grickalice ili odjevni dodaci.
e. Osjećaj olakšanja ili zadovoljstva
Nakon krađe, osobe s kleptomanijom mogu doživjeti privremeni osjećaj olakšanja, zadovoljstva ili zadovoljstva. Čin krađe pruža kratak bijeg od temeljnih osjećaja napetosti, anksioznosti ili emocionalnog stresa, iako je ovo olakšanje kratkotrajno i često praćeno osjećajem krivice ili kajanja.
f. Ponašanje gomilanja
Neke osobe s kleptomanijom mogu pokazivati tendencije gomilanja, gomilajući ukradene predmete bez ikakve praktične upotrebe ili vrijednosti. Ukradeni predmeti mogu biti skriveni ili pohranjeni, a pojedinac može imati poteškoća da ih odbaci, čak i kada nemaju svrhu.
g. Tajnovito ponašanje
Osobe s kleptomanijom često se bave krađom u tajnosti, skrivajući svoje postupke od članova porodice, prijatelja ili vlasti. Mogu se potruditi da prikriju svoje ponašanje u krađi, kao što je izbjegavanje otkrivanja sigurnosnih kamera ili osoblja trgovine.
h. Uznemirenost ili oštećenje
Kleptomanija može uzrokovati značajnu nevolju ili oštećenje u različitim područjima života, uključujući društvene, profesionalne ili pravne poteškoće. Krađa može dovesti do problema u odnosima, gubitka povjerenja, finansijskih problema ili pravnih posljedica poput hapšenja ili krivičnog gonjenja.
Faze kleptomanije
Razumijevanje faza kleptomanije može pružiti uvid u napredovanje poremećaja i pomoći pojedincima da rano prepoznaju problematično ponašanje. Dok se faze kleptomanije mogu razlikovati među pojedincima i ozbiljnosti poremećaja, postoje uobičajeni obrasci koje mnogi ljudi s kleptomanijom doživljavaju.
a. Pokretanje događaja
Početak kleptomanije često počinje događajem koji izaziva osjećaj napetosti, anksioznosti ili emocionalnog stresa kod pojedinca. Ovaj okidač može biti unutrašnji (npr. stres, dosada, depresija) ili eksterni (npr. izloženost znakovima vezanim za krađu, sukobi u odnosima). Događaj koji pokreće služi kao katalizator za pojavu nagona za krađom, pružajući privremeni bijeg ili oslobađanje od negativnih emocija.
b. Intenziviranje nagona
Kako događaj koji pokreće napreduje, poriv za krađom se pojačava, postaje sve teže odoljeti ili kontrolisati. Osobe s kleptomanijom mogu doživjeti osjećaj uzbuđenja, iščekivanja ili uzbuđenja kako želja za kradom postaje sve izraženija.
c. Planiranje i priprema
Tokom ove faze, pojedinci se mogu uključiti u planiranje i pripremu za krađu, iako planiranje može biti minimalno ili impulsivno. Oni mogu identificirati potencijalne mete, procijeniti rizike da budu uhvaćeni i izraditi strategiju za izvršenje krađe bez otkrivanja.
d. Čin krađe
Čin krađe nastaje kada pojedinac podlegne silnoj želji za krađom i izvrši krađu. Krađa se može dogoditi u različitim okruženjima, kao što su trgovine, radna mjesta ili društvena okupljanja, i može uključivati predmete male ili nikakve vrijednosti koji se biraju impulsivno.
e. Trenutno zadovoljstvo
Nakon krađe, osobe s kleptomanijom mogu doživjeti osjećaj trenutnog zadovoljstva, olakšanja ili zadovoljstva. Čin krađe pruža privremeno olakšanje od osnovnih osjećaja napetosti ili anksioznosti, pojačavajući ciklus ponašanja krađe.
f. Posljedice nakon krađe
Nakon krađe, pojedinci mogu iskusiti niz emocija, uključujući krivicu, sram ili kajanje, kao i anksioznost zbog potencijalnih posljedica svojih postupaka. Oni mogu pokušati sakriti ili racionalizirati svoje ponašanje, minimizirati utjecaj krađe ili izbjeći otkrivanje odlaganjem ukradenih predmeta ili poricanjem umiješanosti ako se suoče.
g. Ciklus ponavljanja
Uprkos negativnim posljedicama ili pokušajima da se odupru nagonu za krađom, osobe s kleptomanijom često se nađu zarobljene u ciklusu ponavljajućeg ponašanja krađe. Ciklus se može nastaviti dok pojedinac traži nove okidače ili prilike za krađu, održavajući poremećaj tokom vremena i dovodeći do eskalacije nivoa uznemirenosti i oštećenja.
Dijagnoza kleptomanije
Dijagnoza kleptomanije uključuje sveobuhvatnu procjenu od strane kvalifikovanog stručnjaka za mentalno zdravlje, obično psihijatra ili psihologa, kako bi se procijenili simptomi pojedinca, anamneza i bilo koji osnovni faktor koji doprinosi poremećaju. Iako ne postoje specifični laboratorijski testovi ili slikovne studije za dijagnosticiranje kleptomanije, dijagnostički proces može uključivati nekoliko koraka.
a. Klinička procjena
Dijagnostički proces počinje temeljnom kliničkom procjenom, tokom koje stručnjak za mentalno zdravlje vodi detaljan intervju sa osobom kako bi prikupio informacije o njihovim simptomima, ponašanju i ličnoj istoriji. Kliničar može pitati o učestalosti, trajanju i ozbiljnosti ponašanja krađe, kao io svim okidačima ili obrascima povezanim s krađama. Za kliničara je od suštinske važnosti da uspostavi odnos poverenja i neosuđivanja sa osobom kako bi podstakao otvorenu komunikaciju i tačno izveštavanje o simptomima.
b. Pregled medicinske istorije
Kliničar će pregledati anamnezu pojedinca, uključujući sva prošla ili trenutna medicinska stanja, lijekove ili upotrebu supstanci koje mogu biti relevantne za prikaz kleptomanije. Određena medicinska stanja, kao što su ozljede mozga, neurološki poremećaji ili poremećaji uzrokovani supstancama, mogu oponašati simptome kleptomanije ili doprinijeti razvoju problema s kontrolom impulsa.
c. Psihijatrijska evaluacija
Psihijatrijska evaluacija se provodi kako bi se procijenilo prisustvo bilo kakvih pratećih stanja mentalnog zdravlja koja mogu doprinijeti ili pogoršati simptome kleptomanije. Uobičajeni poremećaji koji se javljaju su poremećaji raspoloženja (npr. depresija, bipolarni poremećaj), anksiozni poremećaji, opsesivno-kompulzivni poremećaj (OCD) i poremećaji ličnosti.
d. Dijagnostički kriterijumi
Dijagnoza kleptomanije temelji se na specifičnim kriterijima navedenim u Dijagnostičkom i statističkom priručniku za mentalne poremećaje (DSM-5), koji je objavilo Američko udruženje psihijatara. Prema kriterijima DSM-5, kleptomaniju karakteriziraju ponavljajuće epizode krađe predmeta koji nisu potrebni za ličnu upotrebu ili novčanu vrijednost, praćene osjećajem napetosti ili uzbuđenja prije krađe i osjećajem zadovoljstva ili olakšanja nakon toga. Ponašanje krađe nije bolje objašnjeno drugim poremećajem mentalnog zdravlja, poremećajem upotrebe supstanci ili zdravstvenim stanjem i nije motivirano ljutnjom, osvetom ili halucinacijama.
e. Diferencijalna dijagnoza
Za kliničara je važno da razlikuje kleptomaniju od drugih stanja koja mogu uključivati ponašanje krađe ili probleme s kontrolom impulsa. Diferencijalne dijagnoze mogu uključivati poremećaj ponašanja, antisocijalni poremećaj ličnosti, poremećaj upotrebe supstanci, druge poremećaje kontrole impulsa (npr. intermitentni eksplozivni poremećaj, piromanija) ili krađe koje se dešavaju u kontekstu maničnih epizoda ili zabludnih uvjerenja.
f. Kolateralne informacije
Dobijanje kolateralnih informacija od članova porodice, prijatelja ili drugih izvora može pružiti dodatni uvid u ponašanje, funkcionisanje i međuljudske odnose pojedinca. Kolateralne informacije mogu pomoći u potvrđivanju simptoma koji su sami prijavili, identificiranju obrazaca ponašanja i procjeni uticaja kleptomanije na različite aspekte života pojedinca.
g. Multidisciplinarno ocjenjivanje
Ovisno o specifičnim potrebama i okolnostima pojedinca, dijagnostički proces može uključivati suradnju s drugim zdravstvenim radnicima, kao što su ljekari primarne zdravstvene zaštite, neurolozi ili specijalisti za ovisnosti, kako bi se isključila medicinska stanja ili riješili problemi koji se pojavljuju.
h. Kulturološka razmatranja
Kliničari bi trebali uzeti u obzir kulturološke faktore i norme koji mogu utjecati na prezentaciju i tumačenje simptoma, kao i stavove prema traženju pomoći ili otkrivanju osjetljivih informacija u vezi s kleptomanijom.
Prevencija kleptomanije
Prevencija kleptomanije uključuje rješavanje osnovnih faktora rizika, promoviranje zdravih strategija suočavanja i stvaranje okruženja podrške koje smanjuje vjerovatnoću upuštanja u krađu. Iako možda nije moguće u potpunosti spriječiti kleptomaniju, postoji nekoliko strategija koje pojedinci, porodice, zajednice i zdravstveni radnici mogu primijeniti kako bi smanjili rizik od razvoja ili pogoršanja poremećaja.
a. Upravljanje stresom
Učenje učinkovitih tehnika upravljanja stresom može pomoći pojedincima da se nose s teškim emocijama i smanjiti rizik od okretanja neprilagođenom ponašanju kao što je krađa kao sredstvo olakšanja. Tehnike kao što su meditacija svjesnosti, vježbe dubokog disanja, progresivna relaksacija mišića ili bavljenje zabavnim aktivnostima mogu pomoći pojedincima da upravljaju stresom na zdrav način.
b. Zdrave vještine suočavanja
Podučavanje pojedinaca zdravim vještinama suočavanja i strategijama rješavanja problema može ih osnažiti da se pozabave osnovnim stresorima ili okidačima bez pribjegavanja ponašanju krađe. Poticanje otvorene komunikacije, treninga asertivnosti i vještina rješavanja sukoba može pomoći pojedincima da izraze svoje potrebe i emocije na konstruktivan način.
c. Socijalna podrška
Negovanje jakih mreža socijalne podrške može pružiti pojedincima osjećaj pripadnosti, potvrđivanja i ohrabrenja da potraže pomoć i uključe se u zdravo ponašanje. Podsticanje pozitivnih društvenih veza sa porodicom, prijateljima, vršnjacima ili grupama za podršku može sprečiti osećaj izolacije ili usamljenosti i smanjiti rizik od upuštanja u krađu.
d. Obrazovanje i svijest
Povećanje javne svijesti i razumijevanja kleptomanije može pomoći u smanjenju stigme, promovirati rano prepoznavanje simptoma i potaknuti pojedince da potraže pomoć kada je to potrebno. Pružanje edukacije o znakovima i posljedicama kleptomanije u školama, na radnim mjestima i u zajednici može pomoći u podizanju svijesti i poticanju empatije i podrške za pogođene pojedince.
e. Finansijski menadžment
Promoviranje finansijske pismenosti i vještina odgovornog upravljanja novcem može pomoći pojedincima da donesu informirane odluke o trošenju i smanje iskušenje da ukradu iz finansijske potrebe. Nuđenje finansijskog savjetovanja ili programa pomoći pojedincima koji imaju finansijske poteškoće može pomoći u rješavanju osnovnih stresora i smanjiti rizik od pribjegavanja ponašanju krađe.
f. Kontrole životne sredine
Implementacija kontrola životne sredine, kao što je poboljšanje bezbednosnih mera u maloprodajnim okruženjima ili praćenje pristupa visoko rizičnim područjima, može pomoći u odvraćanju ponašanja krađe i smanjenju mogućnosti za krađu. Pružanje obuke i podrške zaposlenima o strategijama prevencije krađe i prepoznavanje znakova upozorenja kleptomanije može pomoći u promoviranju sigurnog i sigurnog okruženja.
g. Rana intervencija
Identificiranje i rješavanje faktora rizika ili ranih znakova kleptomanije kroz programe rane intervencije ili skrininge mentalnog zdravlja može pomoći u sprječavanju eskalacije ponašanja krađe i ublažavanju utjecaja poremećaja. Ohrabrivanje pojedinaca da potraže pomoć od stručnjaka za mentalno zdravlje kod najranijih znakova nevolje ili problematičnog ponašanja može olakšati pravovremenu intervenciju i podršku.
h. Liječenje pratećih poremećaja
Rješavanje istovremenih stanja mentalnog zdravlja ili poremećaja upotrebe supstanci koji mogu doprinijeti ili pogoršati kleptomaniju može pomoći u smanjenju rizika od razvoja poremećaja. Pružanje integriranih pristupa liječenju koji se bave i kleptomanijom i pratećim stanjima može poboljšati rezultate liječenja i promovirati dugoročni oporavak.
Tretman kleptomanije
Liječenje kleptomanije obično uključuje kombinaciju psihoterapije, lijekova i strategija podrške usmjerenih na rješavanje osnovnih faktora i smanjenje ponašanja krađe. Cilj liječenja je pomoći pojedincima da steknu uvid u svoje simptome, razviju strategije suočavanja i poboljšaju kontrolu impulsa kako bi efikasno upravljali nagonom za krađu.
a. Psihoterapija
- Kognitivno-bihejvioralna terapija (CBT): CBT je široko korišten pristup za liječenje kleptomanije zasnovan na dokazima. Fokusira se na identifikaciju i izazivanje iskrivljenih misli i uvjerenja povezanih s krađom, dok također razvija alternativne strategije suočavanja. Tehnike uključuju kognitivno restrukturiranje, eksperimente u ponašanju i prevenciju izloženosti/odgovora za efikasno upravljanje okidačima i impulsima.
- Dijalektička bihevioralna terapija (DBT): DBT, specijalizovani oblik CBT, naglašava pažnju, toleranciju na nevolje, regulaciju emocija i interpersonalne vještine. Može biti od koristi za osobe s kleptomanijom koje se bore s emocionalnom disregulacijom ili impulzivnošću. DBT uči svjesnosti kako bi se povećala svijest o mislima i porivima, zajedno s vještinama tolerancije na nevolje za suočavanje s okidačima bez pribjegavanja krađi.
- Terapija prihvatanja i posvećenosti (ACT): ACT ima za cilj da poveća psihološku fleksibilnost i akciju zasnovanu na vrednostima prihvatanjem neželjenih misli i osećanja dok se obavezuje na radnje koje su u skladu sa ličnim vrednostima. ACT pomaže pojedincima da razviju saosećajan stav prema svojim emocijama, smanjujući potrebu za krađom kao mehanizmom za suočavanje. Tehnike uključuju vježbe svjesnosti, pojašnjenje vrijednosti i planiranje akcije.
- Psihodinamska terapija istražuje nesvjesne sukobe, rana životna iskustva i interpersonalne obrasce koji doprinose kleptomaniji. Terapeuti pomažu pojedincima da steknu uvid u motivaciju iza ponašanja krađe, istraživanja vezanosti, identiteta i neriješenih sukoba. Razotkrivanjem nesvjesnih procesa i prošlih iskustava, psihodinamska terapija rješava korijenske uzroke kleptomanije.
b. Lijekovi
- Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI): SSRI, koji se obično koriste za liječenje depresije i anksioznih poremećaja, pokazali su djelotvornost u smanjenju učestalosti i težine ponašanja krađe kod osoba s kleptomanijom. Primjeri uključuju fluoksetin (Prozac), sertralin (Zoloft) i escitalopram (Lexapro).
- Stabilizatori raspoloženja: Stabilizatori raspoloženja kao što su litijum ili antikonvulzivi (npr. valproat, lamotrigin) mogu se prepisati da pomognu u regulaciji raspoloženja i impulzivnog ponašanja kod osoba sa kleptomanijom, posebno kod onih sa istovremenim poremećajima raspoloženja ili impulzivnošću.
- Naltrekson: Naltrekson, opioidni antagonist koji se koristi za liječenje ovisnosti o alkoholu i opioidima, pokazao je obećavajuće smanjenje ponašanja krađe kod nekih osoba s kleptomanijom. Smatra se da modulira sistem nagrađivanja mozga i smanjuje efekte krađe.
c. Intervencije podrške
- Grupe podrške: Učestvovanje u grupama podrške ili intervencijama samopomoći može pružiti pojedincima s kleptomanijom osjećaj zajednice, potvrđivanje i ohrabrenje da se suzdrže od krađe ponašanja. Dijeljenje iskustava i strategija suočavanja s drugima koji razumiju može biti osnažujuće i motivirajuće.
- Porodična terapija: Uključivanje članova porodice u terapiju može pomoći u poboljšanju komunikacije, rješavanju porodične dinamike koja može doprinijeti razvoju ili održavanju kleptomanije i pružiti podršku pojedincu u oporavku.
- Finansijsko savjetovanje: Finansijsko savjetovanje ili programi upravljanja dugom mogu biti korisni za pojedince koji imaju finansijske poteškoće kao rezultat kleptomanije. Rješavanje financijskih stresora može smanjiti okidače za krađu ponašanja i promovirati stabilnost.
d. Bihevioralne intervencije
Intervencije u ponašanju kao što je upravljanje nepredviđenim situacijama ili obuka za poništavanje navika mogu se koristiti za ciljanje specifičnih ponašanja povezanih s kleptomanijom. Ove tehnike uključuju identifikaciju prethodnika i posljedica ponašanja krađe i implementaciju strategija za modificiranje obrazaca ponašanja. Na primjer, pojedince se može naučiti da prepoznaju rane upozoravajuće znakove predstojeće želje za krađom i da se uključe u alternativna ponašanja (npr. tehnike opuštanja, samoumirujuće aktivnosti) kako bi se izborili s nagonom bez pribjegavanja krađi.
e. Rješavanje uvjeta koji se istovremeno javljaju
Rješavanje istovremenih stanja mentalnog zdravlja ili poremećaja upotrebe supstanci koji mogu doprinijeti ili pogoršati kleptomaniji je bitan aspekt liječenja. Integrirani pristupi liječenju koji se bave i kleptomanijom i pratećim stanjima mogu poboljšati rezultate liječenja i promovirati dugoročni oporavak.
zaključak
Kleptomanija je složen poremećaj mentalnog zdravlja kojeg karakteriziraju ponavljajuća ponašanja krađe vođena neodoljivim porivima ili impulsima. Osobe s kleptomanijom često doživljavaju značajne nevolje i oštećenja u različitim područjima života, uključujući pravne, finansijske i međuljudske poteškoće. Promoviranjem svijesti, razumijevanja i rane intervencije, moguće je smanjiti stigmu povezanu s kleptomanijom i poboljšati pristup djelotvornom liječenju i uslugama podrške za pojedince pogođene ovim izazovnim poremećajem.